početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Ugroženi spomenici

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Tašlihan, arheološko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 100/07.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 8. novembra 2004. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I.

 

Arheološko područje - ostaci Tašlihana u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine: ostaci zidova Tašlihana i pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području koje se nalazi u Kantonalnom zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo. 

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 92 upisana u z.k. uložak broj IX/72, k.č. broj 93 upisana u z.k. uložak broj IX/71, k.č. broj 95 upisana u z.k. uložak broj IX/65, k.č. broj 96 upisana u z.k. uložak broj IX/66, k.č. broj 97 upisana u z.k. uložak broj IX/67, k.č. broj 98 upisana u z.k. uložak broj IX/69, k.č. broj 99 upisana u z.k. uložak broj IX/103, k.č. broj 102 upisana u z.k. uložak broj IX/68, k.č. broj 103 upisana u z.k. uložak broj IX/70, k.č. broj 105 upisana u z.k. uložak broj IX/100, k.č. broj 106 upisana u z.k. uložak broj IX/107, k.č. broj 109 upisana u z.k. uložak broj IX/101, k.č. broj 110 upisana u z.k. uložak broj IX/102, k.č. broj 113 upisana u z.k. uložak IX/109 (stari premjer), k.o. Sarajevo, što odgovara k.č. broj 1184 (novi premjer), k.o. Sarajevo I, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o prođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II.

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu:  Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se slijedeće:

Zona zaštite obuhvata prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke. Režim zaštite  odnosi se na prostor iznad i ispod zemlje. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

-     Dopušteni su samo istraživački radovi i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-     Prostor spomenika biće otvoren i dostupan javnosti i može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-     Nije dopušteno odlaganje otpada.

 

Vlada Federacije dužna je posebno da osigura:

-     izradu projekta za zaštitu područja od daljnjeg propadanja;

-     izradu projekta prezentacije nalaza i ostataka;

-     uređenje i čišćenje područja od samoniklog rastinja;

-     nastavak arheoloških istraživanja i to proširivanjem do sada istraženog prostora prema zapadu do 15 m, zavisno od potrebe, i otvaranjem jedne sonde u krajnjem sjevernom dijelu. Izvještaj o izvršenim istraživanjima, kao i svi eventualni nalazi će biti prezentirani Komisiji, kako bi bilo moguće, ukoliko je to potrebno, izvršiti dopunu ove odluke, u skladu sa Poslovnikom o radu Komisije.

 

IV.

 

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz tačke I stav 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 1 ove tačke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

           

V.

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

 

VI.

 

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX.

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X.

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02, »Službeni glasnik Republike Srpske«, broj 79/02, »Službene novine Federacije BiH«, broj 59/02 i »Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH«, broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 534.

 

XI.

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom  glasniku BiH«.

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 05.1-2-241/04-8

3. novembra 2004. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovu člana 2, stava 1 Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8., Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju arheološkog područja Tašlihan na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 534.

U skladu sa odredbama zakona, a na osnovu člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

       

II - PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

  • Dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak);
  • Podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.
  • Historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Ostaci Tašlihana nalaze se na mjestu današnje bašte Hotel „Evrope“, pored zapadnog zida Gazi Husrev-begovog bezistana.

Historijski podaci

U Sarajevu je 16. stoljeće bilo vrijeme općeg prosperiteta, a time i urbanog razvitka, o čemu svjedoče brojni pisani izvori i spomenici materijalne kulture. Poseban značaj su imali vakufi, odnosno brojni legatori, predstavnici feudalne klase, zanatskih i trgovačkih cehova koji su ulagali svoja sredstva u izgradnju grada. Podizane su džamije, bezistani, hanovi, karavan-saraji, mostovi, škole i drugi objekti. Krajem 15. stoljeća grad je imao tri mahale, džemat kršćana i džemat Dubrovčana, a krajem 16. stoljeća 91 muslimansku mahalu, dvije kršćanske i džemat Jevreja. (B. Zlatar, 1997., 54).

U historiji Sarajeva 16. stoljeće je zlatno doba, ponajprije zahvaljujući pojavi Gazi Husrev-bega, neosporno najznačajnijeg bosanskog namjesnika. Gazi Husrev-beg je 1530. godine podigao džamiju, a nasuprot njoj medresu Kuršumliju i biblioteku. U blizini medrese sagradio je hanikah. Iz sredstava ovog velikog vakifa sagrađen je i hamam, do danas jedini sačuvan, od sedam koliko ih je nekada bilo u Sarajevu, bezistan, te pored njega Tašlihan. Gazi Husrev-beg je podigao i niz humanitarnih ustanova, od kojih su najvažniji imaret i musafirhana. Zaslužan je za izgradnju više privrednih objekata od kojih je samo u sarajevskoj čaršiji, više od 200 dućana. Iz sredstava njegovog vakufa podignuta je i sahat-kula, Morića han, prva bolnica u Sarajevu, te niz drugih objekata. Gazi Husrev-beg je ukopan u haremu džamije. Oko njegovih zadužbina nastala je Husrev-begova mahala.

Sarajevska čaršija je bila izgrađena do kraja 16. stoljeća. U čaršiji je egzistiralo 80 raznih vrsta zanata, organiziranih u jake cehovske organizacije - esnafe. Ti zanati bili su i topografski organizirani po vrstama zanata, odnosno esnafa, tako da su u jednoj ulici bili dućani samo jednog ili više srodnih zanata. 45 takvih ulica činilo je Sarajevsku čaršiju.

Osnovna namjena karavan-saraja i hanova bila je smještaj ljudi i konja. Građeni su uz sve važnije saobraćajnice. 1659. godine u Sarajevu su postojala 23 hana i tri karavan-saraja, a 1878. godine bilo ih je 50(1). Najznačajniji su Kolobara, Tašlihan i Morića han. Karavan saraj je, zapravo veliki dvor u kojem se mogao smjestiti cijeli karavan tovarnih konja i trgovaca. Građeni su u dvije etaže i četiri trakta koji u sredini zatvaraju unutrašnje dvorište. Gotovo uvijek karavan-saraj ima samo jedan ulaz osiguran željeznim vratima, koja su se preko noći obavezno zaključavala. Dvorište, čija je osnovna namjena bila utovar i istovar robe, obično je pokriveno kaldrmom i u jednom dijelu sadrži bunar ili česmu. Oko dvorišta, sa jedne ili više strana, je široki trijem, a iza njega, u većim karavan-sarajima, bile su smještene kamene magaze u kojim se čuvala roba. Uz jednu stranu dvorišta je bila smještena staja za konje. Iz prizemlja do kata na kojem su bile raspoređene sobe za goste vodilo je najmanje jedno stepenište.

Tašlihan (Kameni han, Husrevbegov karavan-saraj ili Stari han) sagrađen je između 1540. i 1543. godine. Pri gradnji ovog objekta kao i susjednog bezistana učestvovali su majstori iz Dubrovnika(2). Tašlihan je gorio prvi put 1697., zatim 1831. kada je dograđen prostor za staje na krajnjem sjevernom dijelu, koji za sada nije istraživan. Potpuno je uništen u požaru 1879. godine.

 

2. Opis dobra  

Ostatke Tašlihana sačinjavaju: zidovi, podnice oblikovane ciglama sa dopunom kreča i kamenih ploča i kaldrma. Otpočelo se sa čišćenjem kvadranata otkrivenih u prvim istraživanjima 1998. godine i to redoslijedom: prvi krajnji južni 108 i sjeverni 59, zatim 110, 109 i 69, u nizu su očišćeni 79, 89 i 99, te na kraju kao cjelina 58, 68, 78, 88 i 98. Nakon toga uslijedilo je otkopavanje kvadranata 116, 106, 96, 87, 77, 68, 58, 58, 45, 46, 47 i kvadranata 85, 86 i 75. Dio u kvadrantima 108 i 109 na kojem su ucrtani dijelovi opeke i pojedinačnih kamenih struktura koji je ucrtan prilikom izrade prvog arheološkog izvještaja nije pronađen. Prvotna  istraživana površina od 10 x 30 m predstavlja oko 1/5 nekadašnjeg prostora objekta. Jedini cjeloviti zid na istraženom području je zid (B) koji se pravcem sjever-jug proteže gotovo paralelno sa zapadnim zidom bezistana. Njegova ukupna dužina iznosi 22 m, a debljina 1,30 m. U krajnjem južnom dijelu se, u dužini od 4,0 m blago lomi prema zapadu i debljina se smanjuje na 1,0 m. Prosječna visina zida iznosi 0,20 m. Sa njegove istočne strane okomito su postavljena tri zida, prosječne dužine 2,0 m. Zidovi su sačuvani u supstrukcijama, izuzev zida B1 čija je visina 0,30 m.

Na južnom dijelu područja otkopana su dva paralelna zida. Sjeverni (C) je dug 9,0 m, a južni (A) 12,5 m. Zajedno sa zidom B i njemu paralelnim zidom A1 zatvaraju kvadratnu prostoriju P5 (dimenzija 4,0 x 4,0 m).

Na krajnjem sjevernom rubu zida B je zid koji se sastoji od jednog reda kamena u malteru i produžava se istočno i zapadno od zida B. Ovaj tanki zid vjerojatno predstavlja južni rub kaldrmisanog prolaza koji je vodio prema danas zatvorenom ulazu u bezistan. (M. Gavrilović, 1998. 3)

Krajnji sjeveroistočni zidovi su E i D postavljeni u obliku slova T. Ova dva zida i dio zida B sa B3, kao i prostori 2a i 2b gotovo su simetrično postavljeni u odnosu na nekadašnji ulaz u bezistan.

Uz zapadnu stranu zida B formirana su dva pravokutna prostora 2d (dimenzija 5,40 x 1,70 m) i 2c (6,30 x 1,70 m) zatvorena tankim zidovima od različito oblikovanih i različitih vrsta kamena, čija se debljina kreće od 0,20 do 0,60 m. Ove dvije prostorije su dio sekundarne gradnje koja je doprinijela uništenju kaldrme. Ispod njih, na dubini od 1,30 - 1,55 m, ustanovljen je deblji sloj gara. Paralelno sa zidom B, na 4 m udaljenosti prema zapadu otkriven je zid G (dug 11 m, debeo 1,30 m) te u njegovom produžetku prema sjeveru, zid F. Ova dva zida nisu dovoljno “iskopana” budući da im je nemoguć pristup bez proširenja sonde. Na gornjem rubu zida, na dubini od 1,26 m, je ustanovljen tanki zid u dužini od 1,20. (identičan onima iz 2c i 2d).

Debljina zidova je 1,30 m, a temelja od 1,70 do1,80 m. Maksimalna visina zidova je 1,0 m. Dubine temeljne stope kreću se od 1,97 m (zid A) u južnom prostoru sonde do 1,66 m, prema sjeveru (B3). U južnom dijelu su uočene intervencije na gornjoj površini zida A, te iza njega prema jugu i sjeveru. U sjevernom dijelu zida, uz sam zapadni profil (P1) je formiran stepenik, dužine 0,6 m, a dubina zahvata polovinu debljine zida (A). Dno ovog stepenika  je oivičeno ciglom postavljenom u obliku slova U, a između cigli je podnica od debljeg sloja maltera. Uz južno lice istog zida nalazi se dio podnice (P2), također oivičene ciglom i malterom. Prema istoku je ustanovljena podnica P3 koju formiraju blokovi od sedre. Na udaljenosti od 2,5 m je staza formirana od kamenih ploča i maltera. Njena visina iznosi 0,15 m, a širina 1,0 m.

Na gornjoj površini zida A (uz prostor P3) otkrivena su dva sloja cigli. U prostoru P5, zatvorenog zidovima A, A1, C i B, na zapadnoj polovini je sačuvana podnica od cigle koja je na sjevernim krajevima dopunjena kamenim pločama. Iste takve ploče, kao ostatak podnice, konstatirane su i u P6. Istočno od zida B, u P7 je podnica koja se sastoji od dvije kamene ploče, te podnica formirana od ulomaka cigle (P8). Neka vrsta podnice od fragmenata cigle, konstatirana je na nekim mjestima iznad same kaldrme. Sve podnice su pokrivene debljim slojem gara.

Kaldrma se proteže na većem prostoru područja, pokazuje znakove dužeg trajanja što se očituje mjestimičnim oštećenjima i krpljenjima koji odudaraju od većine struktura. Proteže se sjeverno od zida C, prema zidu B, te širokom trakom ide prema sjeveru sonde. Jedan krak širine 2 m ide prema istočnom ulazu u Bezistan i sa zapadne strane zida G. Na cijeloj njenoj površini ustanovljeno je postojanje gara, a naročito uz zapadno lice zida B, te uz 2b i 2c.

Novost kasnijih istraživanja predstavljaju podnice od slaganog kamena i protežu se dužinom zida A2, uz pretpostavku da je to dio ulaza u Tašlihan. Ispod njega je sloj isto tako popločane podnice vjerojatno iz starijeg perioda. Praćenjem zidova H1, H2, H3, H4, H5 i duž njih pararelno sa zidom A, označen je zid H. Ovi zidovi tvore pet jednakih prostorija.

Nakon otvaranja kvadranata 116, 106, 96, 87, 77, 68, 58, 45, 46, 47, kvadranata 85, 86 i 75 ustanovljeno je da ne postoje nikakvi dalji arhitektonski tragovi tj. da se sačuvani dio Tašlihana tu završava. Najvejrojatnije su kasniji radovi utjecali na destrukciju temelja Tašlihana i mesdžida koji se nalazio u njegovom centru.

Tehnika gradnje

Zidovi su bili građeni od pravilno oblikovanog lomljenog kamena krečnjaka. Lica zidova su slagana u pravilne redove visoke oko 0,15 m, dok je unutrašnjost bila ispunjena trpancem. Temelji su od lomljenog sitnijeg i krupnijeg kamena pomiješanog sa većim količinama kreča. U temeljima su formirana po dva paralelna, pravokutna kanala, odnosno zračna prostora, čiji je promjer 0,15 m. Kao vezivo je upotrebljavan krečni malter sa dodatkom majdanskog - krupnijeg pijeska. Preporuka je da se izvrši detaljnija analiza maltera. Proširenja zida u samim temeljima su različitih širina, a ustanovljen je jedan sloj crvenice pomiješan sa riječnim oblucima.

Provenijencija cigle kojom je izvršeno popođavanje nije utvrđena. Crveno je pečena, a dimenzije su različite: 33 x 16 x 4 cm i 28 x 15 x 3 cm.

Arheološki materijal

Pronađene su veće količine recentnog materijala; keramičkih ploča, reljefnih gleđosanih ploča kaljeve peći, raznih vrsta stakla - ravnog, prozorskog, armiranog, te ulomaka čaša, porculanskih tanjura i sl., jednom riječju recentnog otpada. Nalazi ovog materijala su veoma izraženi u istočnoj polovini sonde i idu do dubine od 1,1 cm.

-     željezni ključ dug 19,5cm;

-     nekoliko fragmenata karakteristične gleđosane keramike, različitih posuda;

-     veliki broj ulomaka staklenih posudica raznih boja svijetloplave, plave, svijetlozelene, boje i bezbojni;

-     keramičke lulice, kojih je u fragmentima pronađeno ukupno 15. Jedna veća grupa istog tipa potječe iz debelog sloja gareži u 2d - neposredno uz zid B;

-     dva srebrena novčića iz 1569. godine(3). Maksimiliama II (1564-1576. god) sa dobro očuvanim i čitljivim tekstom. Uz ovaj nalaz su bile i korice nekog manjeg, tanjeg predmeta od drveta, optočene tankim reljefnim bakrenim limom;

-     tri novčića iz 1882. godine, pronađeni neposredno nad kaldrmom.

Arheološkim iskopavanjima je utvrđeno odsustvo nalaza željeznih predmeta koji služe kao vezivo za drvenu građu - svega su nađena dva veća klina i tri okova.

Ustanovljeno je da je gotovo čitava istočna polovina sonde bila podvrgnuta recentnim destrukcijama, koje su direktno utjecale na njihovo "srubljavanje" gotovo do nivoa temelja. Devastaciji objekta djelomično su doprinijele i neke ranije sekundarne intervencije koje se odnose na formiranje podnica P7 i P8, te prostora 2c i 2d, kao i definiranje sada zatvorenog zapadnog ulaza u Bezistan. U sekundarne intervencije spadaju i neke nivelacije u južnom prostoru sonde. Čini se da je u tom dijelu mogao biti ulaz sa stepeništem, formiran poslije prvog požara - a najvjerojatnije nakon 1831. godine. Jedan od dokaza za ovakvo mišljenje je podloga ispod podnice u P5. Ovo mišljenje potkrepljuje i postojanje podnica sa ciglom - cigla je u ovaj objekat stigla sigurno u njegovim kasnijim fazama. Logičnu arhitektonsku, pa time i prostornu cjelinu, čini jedini zid koji je tu u svojoj dužini - B sa zidovima C, A, Al, BI, B2 i B3, te istočnim rekonstruiranim zidovima C, A, A1, B1, B2 i B3, te istočnim rekonstruiranim zidom Bezistana. Navedeni zidovi čine cjelinu i po samom načinu gradnje što je uočljivo, kako u nadzemnim dijelovima, tako i u samim substrukcijama. Čini se (za sada) da bi njima mogli odgovarati i nedovoljno definirani G i F, a koji bi vjerojatno trebali odrediti središnji dvorišni prostor (sebilj). Postojanje kaldrme koja je trajala u objektu kroz duži vremenski period, također dovodi u nedoumicu. Arheološkim iskopavanjima u njenom krajnjem južnom potezu, u profilu, neposredno ispod nje, pronađen je tanji sloj gareža.

Na starim fotografijama se vidi da je istočni dio objekta korišten i kasnije, što su konačno potvrdila i arheološka istraživanja. Imajući u vidu višestoljetnu funkciju, dimenzije i značaj koji je Tašlihan imao, dosadašnja arheološka istraživanja su dala značajne, ali ipak nedovoljne rezultate. (M. Gavrilović, 1998. 7) Tašlihan je imao nepravilnu pravokutnu osnovu i tlocrtno rješenje tipično za sve karavan-saraje građene na kat. Za razliku od ostalih hanova u kojima je osnovna namjena dvorišta bio utovar i istovar robe, u dvorištu Tašlihana bio je raspoređen niz dućana, što mu je dalo obilježje trgovačkog hana. Dućani u južnom dijelu područja nastali su u kasnijim fazama gradnje. U dvorištu je bio sagrađen sebilj sa više česama, a iznad njega na stubovima džamija. (Ć. Truhelka, 1912. 188). Iz dvorišta, u blizini glavnog ulaza u han bila su dva kamena stepeništa koja su vodila do soba i hodnika na katu. Sobe su bile pokrivene malim kupolama, a hodnici bačvastim svodom. Kao pokrov je korišten olovni lim.

Sitni arheološki nalazi, arheološka iskopavanja 2007. godine:

Pronađeni sitni arheološki nalazi većinom spadaju u recentni materijal čija starost seže od kraja 16. stoljeća. do najnovije prošlosti. Vrste pronađenog materijala: zemljane lulice, fragmenti zemljanih posuda, fragmenti reljefnih gleđosanih ploča zidanih peći, pećnjaci, fragmenti porculanskih posuda, fragmenti stakla, željezni klini i klamfe, okov, novčići, žetoni, metalna dugmad i bižuterija. Zemljane lulice, kojih je pronađeno osam komada, su jedan od rijetkih nalaza koji će detaljnom obradom vjerojatno moći sebe datirati. Riječ je o četiri vrste lulica. Prvu grupu čine lulice karakteristične jarkocrvene boje s floralnim motivima (tabla, sl. 1-3). Pronađene su u podnici kvadrata 100 uz istočni zid na dubini od 1 m. Drugu grupu čine lulice čija boja prelazi iz crne u tamnozelenu (tabla I, sl. 4-5), a pronađene su u podnici u uglu koji čine istočni zid A u kvadrant 110 na dubini 0,90 m. Treća grupa lulica je tamnosive boje karakterističnog oblika (tabla II, sl. 1-2). Pronađene su uz istočni zid na dubini od 0,95 m na granici kvadranata 110 i 120. U četvrtu grupu spada lulica crne boje s karakterističnim vratom (tabla II, sl. 3) pronađena na istom mjestu s lulicama 1 i 2.

Pored lulica u materijal osmanske provenijencije spadaju i fragmenti zemljanih posuda pronađeni uz rub zida A1 u kvadrantu 97 na dubini 0,98 m (table III, IV i V). Fragmenti prikazani na tabli III slike 1-5 najvjerojatnije pripadaju istoj posudi. Na tabli IV i V prikazani su pronađeni fragmenti različitih posuda: bez gleđi (tabla IV, sl. 1 i 4), gleđosanih karakteristične zelene boje (tabla IV, sl. 2 i 3), gleđosanih svijetlosmeđe boje (tabla V, sl. 1-3) i posebno zanimljiv fragment s gleđi braon boje s interesantnim ornamentom (tabla V, sl. 4). U materijal osmanske provenijencije spada i zlatna akča (tabla XV, sl. 1 i 2) pronađena uz istočni rub zida H3 u kvadrantu 118 na dubini 0,85 m. Na istom mjestu pronađen je i zlatni privjesak s arapskim pismom (tabla XV, sl. 4 i 5) koji vjerojatno pripada 20. stoljeću. Željezni predmeti: klini, klamfe i okovi (table X i XI) pronađeni su na površini kaldrme kraj sjevernog ruba zida C u kvadrantu 97.

Nalazi od stakla previše su fragmentirani da bi se bez studijske analize nešto više o njima reklo.

U kvadrantu 70 uz istočni zid Tašlihana na dubini od 0,70 m pronađeni su fragmenti reljefnih gleđosanih ploča zidane peći (table VI i VII) . Svi fragmenti su zelene boje izuzev fragmenta na tabli VI, sl. 7, koji je smeđe boje. Uz ove nalaze pronađeni su i fragmenti pećnjaka (tabla VI, sl. 3 i 5). Na zidu A u kvadrantu 107 pronađeni su  fragmenti  bijelog porculanskog posuđa s plavim floralnim ilustracijama (tabla VIII). Kao i materijal prikazan na tablama VI i VII tako i materijal prikazan na tabli VIII pripada austrougarskom periodu. Brončana medalja (tabla XVI) pripada periodu Kraljevine Jugoslavije. Na aversu medalje stoji ćirilični i latinični natpis „dobrom strelcu“, dok su na reversu prikazani kruna, dvije ukrašene puške s metom na sredini, te vijenac. Medalja je pronađena na uglu zidova H5 i zida A u kvadrantu 107 na dubini od 0,50 m. U period Kraljevine Jugoslavije datiramo i ogrlicu (bižuterija) sastavljenu od imitacije srebrenog novca iz 1903. godine, koji na prednjoj strani ima profil i natpis „Milan M Obrenović IV knjaz srpski“.

Iz najnovijeg vremena je materijal prikazan na tablama XII i XIII. Radi se o žetonima iz kazina koji je radio u sklopu hotela „Europa“ (tabla XII) i metalnom dugmetu i novčiću-50 dinara iz 1955. g. Ovaj materijal pronađen je na površini zida H u kvadrantu 117.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Arheološko područje ostaci zidova Tašlihana je evidentirani spomenik kulture, upisan u evidenciju spomeničkog fonda Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo.

Arheološko područje se nalazi na Privremenoj listi nacionalnih spomenika pod nazivom Sarajevo – Arheološki lokalitet Tašlihan, pod rednim brojem 534.

Arheološko područje Tašlihan se nalazi u sklopu urbane cjeline „Sarajevo“, koja je u Prostornom planu BIH do 2000. godine uvrštena kao spomenik 0 kategorije.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Od 8. 6 do 13. 7. 1998. godine izvršena su terenska istraživanja pod rukovodstvom arheologa Margite Gavrilović, a u okviru Projekta sanacije, rekonstrukcije i dogradnje hotela „Evropa“ Istraživan je prostor na istočnom platou hotela, uz zapadni zid bezistana. Završenu sondu čini površina sa ukupnim dimenzijama od 10 x 30 m. Cilj istraživanja bio je da se utvrdi postojanje arhitektonskih ostataka nekadašnjeg Tašlihana.

Na osnovu ovih istraživanja došlo se do zaključka da se objekat hana prostirao sve do ispod dograđenog, ali i dijela starog hotela „Evropa“.

Arheološki materijal je pohranjen u prostorijama Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo. Do danas nije izvršena njegova studijska obrada zbog nedostatka podataka, do kojih bi se došlo proširenjem otkopane površine.

U periodu od 9. 7. do 21.7. 2007. godine. Muzej Sarajeva izveo je sistematska arheološka istraživanja na lokalitetu Tašlihan. Istraživan je prostor istočno od Hotela „Evropa“. Sistematskim arheološkim radovima prethodilo je postavljanje geodetske mreže koja se vezala za već postojeću mrežu. Kvadranti su bili veličine 5 x 5 metara. Očišćeni su ostaci zidova i temelja koje je u periodu od 8. 6. do 13. 7. 1998. godine otkrila ekipa s arheologom Margitom Gavrilović na čelu. Ekipu je sačinjavalo osoblje Muzeja Sarajeva: arheolozi istraživači: Adnan Muftarević i Mirsad Avdić, muzejski crtač, kustos Hamdija Dizdar, arhitekt Aida Sulejmanagić i konzervator Taib Kešmer.  Investitor radova: „Evropa“ d.d.

Urađeno je fotogrametrijsko snimanje terena, na osnovu kojeg su ustanovljene i dokumentirane sve visinske kote, svi profili i promjene nastale tokom vremena na objektu Tašlihana. Fotogrametrijsko snimanje izvršila je kompanija „IGA-plan“ d.o.o. Ilijaš.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, u oktobru 2004. ustanovljeno je slijedeće:

Arheološko područje je zapušteno, pokriveno visokim rastinjem i većom količinom otpadaka. Ostaci zidova mogu se vidjeti samo u južnom dijelu područja.

Arheološko područje koje se nalazi zapadno i sjeverno od otkrivenih ostataka je djelomično pokriveno parking prostorom, odnosno nekadašnjom baštom hotela, koji je danas devastiran.

            Uvidom na licu mjesta 31.7. 2007. godine konstatirano je :

-     arheološki istraživana lokacija Tašlihana improvizirano je ograđena plastičnom trakom,

-     bliži pristup nije bio dopušten iz sigurnosnih razloga, radi izvođenja građevinskih radova na hotelu „Europa“

 

III - ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterijume za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (»Službeni glasnik BiH« , br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

 

A) Vremensko određenje

B) Historijska vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

                                   iv. Kompozicija 

                                   v. Vrijednost detalja

D) Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i. Svjedočanstvo o historijskim mijenama

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili maniru

G) Izvornost                                  

i. Oblik i dizajn

v. Položaj i smještaj u prostoru,

            H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     fotodokumentacija,

-     dokumentacija Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo:

1.       Izvještaj o rezultatima terenskih arheoloških istraživanja na lokalitetu Tašlihan, Sarajevo, juli, 1998. Gavrilović, Margita.

2.       Elementi rekonstrukcije Tašlihana, Sarajevo, august 1998.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

1912.    Truhelka, Dr Ćiro, Gazi Husrev-beg. Glasnik Zemaljskog Muzeja XXIV, Sarajevo, 1912. 186-189

 

1990.    Kreševljaković, Hamdija, Hanovi i karavan-saraji, Izabrana djela II, Sarajevo, 1990. 241 – 319.

 

1997.    Zlatar, Behija, Zlatni period Sarajeva, Prilozi historiji, Sarajevo, 1997.

 

(1) Popis bivšeg Gradskog poglavarstva u Sarajevu.

(2) Poziv je poslan 1542. ili 1543. (Faksimil dokumenta u Muzeju grada Sarajeva, br. M.K. 604)

(3) Vjerojatno predstavljaju najstariji otkriveni arheološki materijal. (M. Gavrilović, 1998. 6)

 

 

 



Maketa, (H. Karišik)Ostaci TašlihanaPodručje za vrijeme iskopavanjaSjeverna strana područja
Ostaci zidovaHotel Europa  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: