početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Ugroženi spomenici

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Sultan-Ahmedova džamija i medresa, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 62/07.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 9. marta 2007. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

           

Graditeljska cjelina – Sultan Ahmedova džamija i Medresa u Zenici, općina Zenica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 882/1, 883,  i 884, z.k. uložak broj 18, k.o. Zenica II, općina Zenica, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

            Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru koji je definiran u tački I stav 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite :

I stepen zaštite odnosi se na objekte džamije, medrese, šadrvana i harema. U sklopu tog prostora dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, kao i radovi na snimanju postojećeg stanja harema, uključujući identifikaciju postojećih nišana;

            II stepen zaštite primjenjuje se na dio k.č. br. 884 i k.č. br. 895.  U sklopu tog prostora:

-     dopušteno je interpoliranje objekata koji svojim vertikalnim dimenzijama neće ugroziti graditeljsku cjelinu džamije, odnosno biti viši od objekta džamije;

-     namjena interpoliranih objekata mora biti isključivo vjerska, kulturna ili obrazovna;

-     prije izvođenja bilo kakvih radova na lokaciji, potrebno je izvršiti arheološko istraživanje lokaliteta sa ciljem utvrđivanja eventualnih ostataka ranijih građevina, grobova i nišana, na osnovi prethodno odobrenog elaborata. Izvještaj o izvršenim istraživanjima, kao i svi eventualni nalazi će biti prezentirani Komisiji, kako bi bilo moguće, ukoliko je to potrebno, izvršiti dopunu ove odluke, u skladu sa Poslovnikom o radu Komisije.

           

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II-V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 07.2-2-173/05-4                                                   

7. marta 2007. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I- UVOD          

 

Na osnovi člana 2. stava 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini («Službene novine Federacije BiH», broj 2/02, 27/02 i 6/04), «nacionalni spomenik» je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Muzej grada Zenice je, dana 6. juna 2005. godine, Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika podnio prijedlog za proglašenje Sultan Ahmedove džamije i Sultan Ahmedove medrese u Zenici, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Na osnovi prijedloga, Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije.

 

II- PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju predloženog dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopija katastarskog plana i zemljišno–knjižni izvadak),

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis dobra i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima tokom rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.

 

            Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje predloženog dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Graditeljska cjelina Sultan Ahmedove džamije sa Medresom se nalazi u centru Zenice, u Ulici Muhameda Seida Serdarevića br. 35. i obuhvata k.č. br. 882 i 884, k.o. Zenica II, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Urbani dio današnje Zenice formirao se kroz nekoliko specifičnih faza koje hronološki zahvataju vrijeme neolita, ilirski, rimski period (rimski municipij Bistua Nuova), ranokršćanski period (ranokršćanska dvostruka bazilika), srednji vijek, osmanski i austrougarski period i moderno doba. Nedaleko od lokaliteta Bilimišće, pronađeni su tragovi antičkog naselja, u lokalitetima Putovići i Tišina nalaze se ostaci villa rusticae, termi, hrama kao i niz drugih pratećih objekata. Za srednji vijek Zenicu vežu prije svega Građešina ploča, stari grad Vranduk, nekropole sa stećcima u Puhovcu i Pojskama.

Pod imenom Zenica, grad se prvi puta javlja 20. marta 1436. godine.

Poslije upada vojske Eugena Savojskog 1697. godine, nastupa vrijeme stabilizacije. Tada nastaje i razvija se zenička čaršija sa svim dominantnim i prepoznatljivim objektima i sadržajima.

Nema podataka o vremenu gradnje Sultan Ahmedove džamije. Pretpostavlja se da je ovo najstarija džamija u Zenici i da je napravljena na temeljima još starije džamije istog naziva iz XVI stoljeća. O tom događaju nije ostao sačuvan niti jedan pisani trag - tarih ili vakufnama ili sličan dokument. Pretpostavka je da se gradila iza 1675. godine, jer je navodno, u haremu džamije postojao nišan koji je M. Mujezinović datirao u 1086. hidžretsku (1675/1676) godinu. Prema tim podacima, na nišanu, visine 1 m i osnove 20 X 25 cm, sa precizno klesanim turbanom u gužve, bio je isklesan s jedne strane nišana ovaj natpis:

„Ovo je grob umrlog i upokojenog Muhamed efendije, imama.

Za njegovu dušu prouči Fatihu. Godina 1086 (1675/1676 )“

(M. Mujezinović, str.430)

Ovaj nišan nije pronađen.

Iznad ulaznog portala nalazi se tarih u kome je navedena godina i obnovitelj džamije - Abdulah Aziz han, praunuk veličanstvenog cara careva Ahmeda III (1703-1730) koji je, prema istom tarihu, podigao ovaj objekat.

Iz jednog dokumenta na turskom jeziku, pisanog hati-divanijom, razabire se da je izvršen popravak ove džamije za vrijeme vladavine sultana Abdula Medžida, 26. muharema 1267. hidžretske (1849/1850) godine. (A. Ahmić, str. 14)

Džamija je ponovno obnovljena 1872. godine, nakon velike poplave koja se desila u Zenici 1869. godine. Sljedeća  značajnija  obnova  uslijedila  je 1914. godine i nakon toga 1986/1987. godine, kada su izmijenjene elektroinstalacije, rekonstruiran krov i strop.

1996. godine, Islamska vjerska zajednica, u saradnji sa Turskim bataljonom, izvršila je posljednju obnovu džamije.

Objekat Medrese podignut je najvjerovatnije u isto vrijeme kada i objekat džamije. Pisanih podataka nema, ali različiti pisani dokumenti iz XX stoljeća svjedoče o njenom postojanju. Tako podatak iz Urudžbenog zapisnika iz 1910. godine navodi da se šalje muftiji u Travnik 14 komada šehadetnama koje će se nakon rješavanja uručiti svršenicima ove medrese. (I. Babić, str. 9 )

U toku 1923. godine, donijeta je odluka da se objekat stare medrese sruši i izgradi nova zgrada. Gradnja nove medrese je trajala do 1927. godine. Medresa je zvanično otvorena 23. septembra 1927. godine. Vijest o tome su zabilježili mnogi dnevni i periodični listovi, a posebno Pravda, glasilo Jugoslovenske muslimanske organizacije. (Babić, str. 44)

Do 1941. godine i dvije godine poslije rata, zgrada je korištena kao medresa, da bi potom prestala s radom. U nju je smještena Muzička škola, a nešto kasnije i stanica Narodne milicije, da bi 1954. godine bila pretvorena u stambeni objekat. 1959. godine, zgrada je, na osnovi Zakona o nacionalizaciji, postala društveni prostor. Dugi niz godina o objektu se nije niko starao. Međutim, u ljeto 1967. godine, na inicijativu direktora zeničkog Muzeja, prikupljena su sredstva za obnovu ovog objekta, a prvi radovi su počeli 13. jula 1968. godine.

Nakon obnove, u zgradu je useljen Muzej i njegova arheološka zbirka, sve do 1992/1993. godine kada je objekat vraćen u vlasništvo Islamske vjerske zajednice.

Godine 1996, zajedno sa Sultan Ahmedovom  džamijom, uslijedila je njena obnova.

 

2. Opis dobra

Džamija

Sultan Ahmedova džamija pripada tipu jednoprostornih džamija, pokrivenih četvorovodnim krovom i kamenom munarom prislonjenom uz objekat.

Džamija ima dimenzije oko 20,50 X 14,90 m. Sastoji se od jednoprostornog molitvenog prostora, trijema sa sjeverozapadne strane i kamene munare sa jugozapadne strane. U enterijeru, džamija je natkrivena drvenom ravnom tavanicom, a sa vanjske strane je pokrivena kosim četverostrešnim krovom.

Sa sjeverozapadne strane objekta nalazi se trijem sa sofama, sa srednjim prolazom čija je širina oko 3,00 m. Od nivoa terena, sofe su podignute u prosjeku za 50 cm. Krov trijema nosi ukupno 10 drvenih kvadratičnih stupova sa pritesanim stranicama. Dimenzije presjeka stupova iznose približno 25 x 25 cm. Stupovi su međusobno povezani gredom i lučnom drvenom konstrukcijom sa ispunom od drvenih letvica. Sa ulazne strane vidljivo je pet lukova, a sa bočnih strana nalaze se po dva luka. Ograda sofa je od profiliranog drveta i novije je izrade. Pod sofa je djelimično izrađen od drveta, a djelimično je popločan keramičkim pločicama.

Centralnim dijelom prostora sofa dominira  portal, plitko izvučen iz ravni džamijskog zida. Portal je pravougaonog oblika i oivičen je dvostrukom profilacijom bojenom zlatnom i smeđom bojom. Portal je u gornjoj zoni završen formom dvostrukog vitičastog luka ispod koje se nalaze tri kružne dekoracije – sa strana se nalaze dvije kružne rozete, a između njih treća, unutar koje je  napisano “Allah“.

Širina ulaza u džamiju iznosi oko 1,60 m. Nadvratnik  je izrađen u formi polukružnog luka u najvjerovatnije je riječ o kamenim lučnim segmentima. Širina nadvratnika iznosi oko 30 cm. Lučni nadvratnik je dodatno naglašen polukružnom profilacijom bojenom zlatnom bojom. Na džamiji nije vidljiv prag. U jednoj od naknadnih intervencija, kojih je bilo obilje na ovom objektu, dodan je dekoriran drveni okvir, koji prati formu portala. Središnji dio portala zauzimaju dvokrilna drvena vrata

Iznad ulaza u džamiju se nalazi sljedeći natpis:

Hvala Allahu,

ovaj car čiji je ugled poznat cijelom svijetu, tj. Abdulah Aziz han,

oličenje dobrote i uprave, obnovivši džamiju svoga pradjeda,

veličanstvenog cara careva Ahmeda, sazida ovaj uzvišeni hram.

Tako divan stil i privlačno djelo ispunjeno izdašnom pomoću Božijom,

ljudsko oko nije vidjelo.

Neka Svevišnji Bog ovjekovječi hilafet veličanstvenog osnivača,

trajno ukrašen pravdom i brižljivošću.

Njegov naročiti blagositelj Hazim reče joj potpuni hronostih.

Ahmedija dade vjernicima potpun sjaj.

Godine 1288.

Napisao Zeničanin Mula Salih Hamza.

(A. Ahmić, str. 14)

U centralnom molitvenom prostoru, uz sjeverozapadni, jugozapadni i sjeveroistočni zid postavljen je mahfil kome se pristupa preko drvenog stepeništa, postavljenog uz sjeverni ugao džamije. Mahfil ima širinu preko 2 m. Drvena konstrukcija mahfila se oslanja na hatule, postavljene u zidovima objekta i na konstrukciju  koju sačinjavaju drvene grede, debljine 18 cm, oslonjene na osam drvenih stupova, visine oko 2 m. Stupovi su završeni jednostavnim kapitelom, visine oko 20 cm. Stupovi su bojeni bijelom, dok su njihove ivice obojene zlatnom bojom. Grede su sa prednje strane bojene smeđom masnom bojom. Stupovi su završeni bogato dekoriranim drvenim sedlima. Na sredini mahfila nalazi se drvena, konzolno izbačena platforma za mujezina. Ograda mahfila je izrađena od drveta i ima visinu od 90 cm. Konstrukcija mahfila sakrivena je drvenim daskama, dekoriranim geometrijskim ukrasima, sačinjenim od niza drvenih letvica.

U gornjoj zoni mahfila nalazi se osam drvenih stupova, dimenzija istovjetnim stupovima koji se nalaze u prizemlju. Sa prostora mahfila, u zapadnom uglu džamije, nalazi se ulaz kroz koji se penje na munaru džamije.

Prostor mihraba ima širinu od oko 2,00 m i visinu oko 4,00 m. Izvučen je iz ravni zida za oko 5 cm. Profilirani okvir ima širinu od 50 cm, a sedmostrana mihrapska niša je široka 88 cm. U mihrabu se nalaze tri reda horizontalno položenih stalaktita. Mihrab je završen na sličan način kao i portal – formom vitičastog luka.

U džamiji se nalaze drveni ćurs i drveni minber sastavljen od portala sa stepeništem i ogradom, gornjeg dijela koji nose četiri stupa povezana vitičastim lukom i  bočnih trouglastih stranica. Minber je bojen kao i ostali dijelovi džamije.

Ispod četvorovodnog krova džamije se nalazi ravna drvena tavanica bojena u bijelo i dodatno dekorirana talasastim letvama bojenim u smeđe. Daske tavanice prate smjer zidova i međusobno se spajaju pod uglom od 45 stepeni. Sredina stropa džamije je kvadratična, a u njenom centru se nalazi osmougaona forma  iz koje se spušta luster.

Prozorski otvori na džamiji su postavljeni u dva pojasa. U donjem horizontalnom pojasu na jugoistočnoj strani se nalaze četiri prozora, na sjeverozapadnoj fasadi dva, na sjeveroistočnoj strani ponovno četiri i na jugozapadnoj strani tri prozorska otvora. Jedan prozorski otvor sa ove strane je zazidan i pretvoren u dolaf.

Prozori gornjeg horizontalnog pojasa prate ritam prozorskih otvora u prizemlju. Na jugozapadnoj strani se u gornjem pojasu nalaze četiri prozorska otvora.

Prozori u donjem horizontalnom pojasu imaju pravougaon oblik, mada je sa vanjske strane izvedena maska od drveta, tako da se stiče dojam da su  završeni polukružno. Prozori u gornjem pojasu imaju završetak u formi polukružnog luka.

Zidovi džamije su urađeni od čerpića i njihova debljina iznosi u prosjeku 90 - 95 cm. Sa vanjske strane zidovi su danas omalterisani produžno - cementnim malterom. U enterijeru zidovi su, također, omalterisani i okrečeni. Do visine od 1,20 m po zidovima je pokovana drvena lamperija.

Džamija je pokrivena četverovodnim krovom. Pokrov je od bitumenizirana šindra, a krovna konstrukcija je ispod pokrivača drvena. Nije poznato kojim krovnim pokrivačem je izvorno džamija bila pokrivena.

Visina kamene  munare bez alema iznosi 31 m. Munara je izvedena od kamena i omalterisana. Sastoji se od postolja, poligonalnog tijela munare (12 strana), šerefe, kace i završne kupe sa metalnim alemom. Šerefa je vrlo bogato dekorirana obiljem floralnih i geometrijskih motiva (drvo bora, čempres, trouglovi, vaza sa cvijećem, vijenci, zvijezde...). Svaka od strana šerefe je ukrašena različitim motivom i uokvirena viticama. Sve dekoracije su bojene živim bojama. U unutrašnjosti munare je postavljeno kameno stepenište.

Oko džamije se nalazi manji harem sa nekoliko starih nišana i osmougaoni šadrvan koji je napravljen 1927. godine. Konstrukcija šadrvana oslonjena je na osam kvadratičnih stupova koji leže na betonskim bazama. Pokriven je limom.

Medresa

Ovaj objekat pripada medresama sa otvorenim dvorištem. Ima kvadratičnu osnovu, dimenzija oko 28 X 28 m. Prizemni je objekat u čijoj sredini se nalazi atrijum, dimenzija 11,60 X 7,20 m, sa velikim kamenim šadrvanom, rađenim 1969. godine u Splitu za potrebe Muzeja, i drvenim trijemom iz koga se ulazi u sobe (danas ured muftije, biblioteka i sl.). Konstrukcija trijema oslonjena je na 24 drvena stupa. Pod atrijuma je kaldrmisan. Ulaz u objekat se nalazi sa jugoistočne strane, naspram ulaza u džamiju. Na ovoj fasadi osim vrata nalazi se i 6 pravougaonih prozorskih otvora, kao i na sjeveroistočnoj strani. Na jugozapadnoj strani nalazi se pet prozorskih otvora. Sjeverozapadna fasada je zatvorena gradnjom novoga objekta, tako da prozorskih otvora sa ove strane nema.

Objekat je građen od kamena i omalterisan je produžno-cementnim malterom. Zidovi u enterijeru su krečeni u bijelo. Pod i tavanica objekta su urađeni od drveta. Medresa je pokrivena dvostrešnim krovom i crijepom kao krovnim pokrivačem.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Na osnovi zakonske odredbe, a rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu, broj 576/53 iz 1953. godine, Sultan Ahmedova džamija u Zenici stavlja se pod zaštitu države.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Na Sultan Ahmedovoj džamiji i medresi nikada nije provedeno sistemsko istraživanje i analiza objekata (arhitektonska, umjetnička i dr.), pa je posao koji je urađen za ovu prigodu, zapravo, prvi takav projekat.

Džamija je obnovljena 1872. godine, nakon velike poplave koja se desila u Zenici 1869. godine, kada su najvjerovatnije dodati barokni dekorativni elementi. 

Sljedeća  značajnija  obnova  uslijedila  je 1914. godine, kada je uvedena električna rasvjeta u objekat.

Godine 1986/1987. učinjeni su građevinski zahvati na vanjskoj fasadi džamije i munare (nova fasada i krečenje, izmijenjene elektroinstalacije, rekonstruiran krov i strop).

1996. godine, Islamska vjerska zajednica je, u saradnji sa Turskim bataljonom SFOR-a, izvršila radove na objektu kom prilikom su ugrađeni klima uređaji i postavljeni na nekoliko prozora džamije. Nekoliko starih nišana iz harema je uklonjeno, a različitim vrstama pločica je popločana hodna staza na ulazu u džamiju (između dvije sofe trijema džamije).

Objekat Medrese otvoren je 23. septembra 1927. godine na mjestu stare medrese. 13. jula 1968. godine počeli su radovi na njenoj sanaciji. Godine 1996, zajedno sa Sultan Ahmedovom  džamijom, uslijedila je njena obnova.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom u stanje na terenu, ustanovljeno je sljedeće:

1.       objekat je u građevinski dobrom stanju;

2.       na objektu je uočen veliki broj različitih intervencija, tako da bez obimne stručne analize nije moguće utvrditi starost pojedinih elemenata;

3.       na nekoliko mjesta su se javile pukotine koje su nastale usljed pucanja cementnog maltera. Oštećenja su površinska i ne predstavljaju opasnost za konstrukciju;

4.       objekat je u enterijeru zadržao određenu izvornost, uprkos debelim slojevima masne boje na drvenim elementima;

5.       uočeno je da nedostaje veliki broj nišana (Mujezinović navodi broj 50);

6.       prema riječima vjernika, provode se aktivnosti na pripremi rušenja džamije sa ciljem izgradnje modernog islamskog centra.

 

6. Specifični rizici

Pod rednim brojem 6 prethodnog poglavlja.

 

III – ZAKLJUČAK

           

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH», broj 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

 

A)      Vremensko određenje

B)      Historijska vrijednost

D)      Čitljivost

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu

E)      Simbolička vrijednost

i.           Ontološka vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost

iii.         Tradicionalna vrijednost

iv.         Vezanost za rituale ili obrede

v.          Značaj za identitet skupine ljudi

F)     Ambijentalna vrijednost

i.           Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.          Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     z.k. izvadak,  posjedovni list,

-     fotodokumentacija – objekat snimio Mirzah Fočo,

-     osnova prizemlja – crtež Mirzaha Foče,

-     osnova na nivou mahfila – crtež Mirzaha Foče,

-     fotodokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom,   korištena je sljedeća literatura:

 

1977.    Mujezinović, Islamska epigrafika u BIH, II knjiga, Sarajevo 1977.

 

1980.    A. Ahmić, Zeničke džamije, Preporod br.18, Sarajevo, 1980.

 

2004.    I. Babić, Zaboravljeni zenički Al-Azhar, Zenica, 2004,.

           

Mirzah, Fočo, Izvještaj

 

Dio podataka preuzet sa www.zenica.ba i www.turizam-zdk.net

 



Sultan-Ahmedova džamija i medresaSultan Ahmedova džamija, stara fotografijaDžamija, stara fotografijaGraditeljska cjelina
Predviđena izgradnjaPortalUnutrašnjost, mahfilUnutrašnjost, mihrab i mimber
ŠišaŠerefeMedresaUnutrašnjost medrese


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: